Zahid Ćatić: Nacionalni dan 6. juni

0
304

U ovu zemlju se oduvijek useljavalo i ljudi su pronalazili razloga da se integrišu…

Danas je Nacionalni dan Švedske, ili Dan švedske zastave. Nema slavlja zbog korone. Inače na današnji dan svake godine, organizovale su se fešte za strance koji su u posljednjih 12 mjeseci dobili švedsko državljanstvo. Dakle, svečanost za nove Šveđane. A ko su novi Šveđani? Ljudi iz 200 zemalja svijeta traže azil ili se zbog posla presele ovdje pa poslije traže državljanstvo. Drugim riječima brojne manjine raznih boja, raznih vjera i raznih nacionalnosti.

Za njih se organizuju fešte dobrodošlice. Njima se izražava dobrodošlica, na njih se gleda kao na novi potencijal društva, a ne kao novi problem društva. U ovoj zemlji se govori oko 200 jezika i nikome to ne smeta.

Ono što se ovdje primijeti na proslavi Nacionalnog dana je da nema omalovažavanja minoriteta, ne slavi se Nacionalni dan sa uzdizanjem svoga, a potcjenjivanjem onog drugačijeg. U ovu zemlju se oduvijek useljavalo i ljudi su pronalazili razloga da se integrišu, tako da niko ne zna koliko ljudi ima njemačko, francusko, flamansko, englesko i druga porijekla koji su se asimilirali i ubrajaju se u Šveđane. One grupe koje su sačuvale svoju kulturu i jezik u porodici, te grupe i pojedinci su također ravnopravni švedski građani bez diskriminacije.

Neću glorifikovati pa ustvrditi da ovdje baš niko nije sklon diskriminaciji, ali govorim o državnoj politici i apsolutno dominantnom ponašanju gotovo svih Šveđana sa vrlo rijetkim izuzecima.

Prema navodima Jezičkih novina (Språktidningen), ovdje se govori oko 200 različitih jezika, vidi prezentiranu tabelu najvećih jezičkih grupa u nastavku teksta. U tih 200 jezika ubraja se i BKS (bosanski, hrvatski, srpski, crnogorski), ali kao jedan jezik. Ljudi su shvatili da mi jedni druge razumijemo bez prevodioca i da je to zapravo jedan jezik sa nekoliko varijacija, što zapravo i jeste, ali nismo uspjeli naći zajedničko ime za taj jezik pa taj jezik različito nazivamo.

image
Jezici u Švedskoj/ Screenshot

Ne mogu, a da se ne osvrnem na balkanske prostore i tretiranje manjina u našim krajevima. Oduvijek su postojale manjine u bivšoj Jugoslaviji i uživale su sva manjinska prava kakva su imali ljudi u najboljim evropskim demokratijama. Od prava na nacionalno izjašnjavanje, pa preko upotrebe jezika, kulture i običaja, vjerskih sloboda, prava da biraju i da budu birani u sve političke i državne strukture, pravo na povezivanje sa svojim nacionalnim maticama, jednako pravo na školovanje itd.

A gdje smo danas? U BiH, pored klasičnih manjina koje su postojale i ranije (Jevreji, Romi i oko 20-tak ostalih). imamo iznenada novi tip manjina koje su obespravljene. Znači Hrvati, Srbi i Bošnjaci koji su konstitutivni narodi države Bosne i Hercegovine su na oko pola njene teritorije manjina bez gotovo elementarnih prava. Ako ne možeš da biraš i budeš biran u sve organe te države, onda si obespravljena manjina bez osnovnog ljudskog prava. Da ne govorimo o zabrani upotrebe jezika, različitim obrazovnim programima koji još dalje udaljavaju jedne od drugih i onih trećih, pravo na zapošljavanje pod jednakim uslovima/uvjetima itd.

Nacionalni dan u BiH se slavi tako da svi slave neki “svoj” koji iritira one druge ili ih podsjeća na krvavu historiju 90-tih godina prošlog vijeka.

Dok se moderne evropske nacije bore za što bolju demokratiju, što brži ekonomski i kulturni razvoj, za modernizaciju društva u svim sferama, a naročito u sferi komunikacije i društvene samokontrole dotle se balkanske vođe bore da na krilima nacionalizma prežive što duže na vlasti jer to daje brojne benefite, od nezakonitog bogaćenja do zapošljavanja svoje rodbine, prijatelja i političkih istomišljenika.

Najstručnije grupe ljudi u Evropi pokušavaju naći najbolje programe za brzi ekonomski oporavak nakon ove pandemije, a kod nas se vjeruje da će neka nadnaravna sila riješiti sve probleme.

Autor teksta je Zahid Ćatić, rođen u Rogatici. Magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 1979. godine. Radio je u “Bratstvo Novi Travik” (BNT), a u Švedsku, u kojoj danas živi, sa porodicom je otišao 1992. Uprkos nepoznavanju jezika, već 1995. je objavio set knjiga za poduzetnike napisan na laganom švedskom jeziku, što je nedostajalo švedskom tržištu. U svojoj struci, ekonomiji, radio je do penzije, ali i dalje je aktivan u svojoj firmi i u pomaganju drugim firmama da se snađu u “košmaru raznih propisa”. Zahid ima 50 klijenata, a preko 40 ih je porijeklom iz BiH.

Moja BiH

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here