Zahid Ćatić: Glas razuma dolazi od našeg dragog Josipa

0
54

Gledao sam i slušao Josipa Pejakovića na Face TV. Ljudina, domoljub, vizionar, umjetnik ekstra klase, sanjar… On sanja Bosnu u najboljem izdanju i ima pravo na to. Svi mi koji sanjamo Bosnu i Hercegovinu u nekadašnjem izdanju imamo pravo na svoje snove. To je ona BiH bez mržnje, bez ograda, bez internih granica, bez torova i “torovanja”, kako naš dragi Josip opisa sadašnje stanje, bez straha od promjene na bolje, bez robovanja vlastodršcima…

A da li je moguće dobiti tu i takvu BiH o kojoj sanjamo? Naravno da jeste. I to jednostavno zaokruživanjem na izborima. Olovka piše srcem, reče jedan pjesnik. Treba se podići i doći do te olovke, a onda zaokružiti srcem. I biće dovoljno.

Ako svako za sebe smatra da je jedna sićušna jedinka koja ne može učiniti ništa ni tim zaokruživanjem, moram takve podsjetiti na ono što je veliki Nelson Mandela rekao na jednom skupu neposredno pred prve demokratske izbore u, rasizmom i aparthejdom, zatrovanoj Južnoj Africi.

“Ko god misli da jedinka ne može ništa učiniti – taj nikada nije imao komarca u spavaćoj sobi. Izađi i glasaj!” I million glasova se sastoji od jedinki. I tako dođe do rušenja aparthejda u Južnoj Africi. Olovkom!

Josipov nastup je glas razuma. Ljudi, probudite se dok nije kasno, a kasno će biti kad se BiH isprazni. Odoše ne samo oni sa biroa trbuhom za kruhom, nego odlaze i oni koji imaju posao. Ti koji ne odlaze iz ekonomskih razloga imaju svoje razloge. Izgubili su nadu, a nada posljednja umire. Izgubili su nadu da će biti bolje, da će pljačkanje prestati, da će mržnja prestati, da će se otvoriti neke evropske perspektive… Nesigurnost i strah za vlastitu budućnost tjera ljude da se sele, više nego siromaštvo. A nacionalisti potpiruju mržnju kako bi se pojavili kao navodni “spasioci” tog istog naroda.

Bahatost vlastodržaca neće prestati sama od sebe kao ni korona. Ona ubrzava tempo, a vakcine nema protiv bahatosti kao što je još nema ni protiv korone. Za koronu je na putu, ali za bahatost vlastodržaca neće nikad biti proizvedena vakcina. Ali zato ima lijek. Svake dvije godine je glasanje. Glasaj i zaokruži srcem. Ako ti je ovako dobro glasaj za iste, ako ti nije dobro izaberi bolje. Ti kao jedinka imaš vlast u toj olovci, ali nećeš da je koristiš. Onda nemaš pravo da se žališ kako ti nije dobro.

Josip je s pravom spomenuo kako je Švedska po ugledu na bivšu Jugoslaviju i njen Zakon o samoupravljanju, donijela jedan zakon 1976 god tzv. MBL zakon. To je MedBestämmande Lagen ili u prevodu Zakon o zajedničkom odlučivanju. Tim zakonom uz Zakon o zaštiti uposlenika LAS, zagarantovano je uposlenicima da će moći uticati na donošenje odluka koje se tiču njih samih.

Ne bi poslodavci sami ponudili uposlenicima da učestvuju u donošenju odluka, ali ih je zakon natjerao. Zakon u kratkim crtama garantuje učešće radnika (putem sindikata) u upravljanju procesom donošenja odluka. Kako?

Prvo i osnovno, Zakon garantuje pravo radnicima da se organizuju u sindikate, ali i poslodavcima da organizuju svoja udruženja. Zakon garantuje da će se primjenjivati kolektivni ugovori koje zaključe te dvije strane. Poslodavci su dužni da zaključe kolektivne ugovore (osim izuzetaka za neke manje firme). Kad nema kolektivnog ugovora za neke zaposlene ima drugi zakon koji se zove LAS ili Zakon o zaštiti uposlenika. On je sličan kolektivnom ugovoru. U kolektivnim ugovorima se mogu dogovoriti povoljniji uslovi za uposlenike, ali ne mogu lošiji uvjeti. Na manje firme bez kolektivnog ugovora primjenjuje se LAS direktno.

I poslodavci su na dobitku uz pomoć takvih zakona. Prvo nema divljih štrajkova, nego je sindikat na višem nivou taj koji može otpočeti štrajk. Drugo, pri naglim zaokretima u poslovanju poslodavac je imao pravo da otpušta radnike kako hoće, ali mu ti zakoni više ne dozvoljavaju. Na taj način problemi u poslovanju se diskutuju sa sindikatom pa onda svi zaposleni dobiju mogućnost da kažu svoje ideje o rješavanju nagomilanih problema što često dovede do toga da se radnici ne otpuste, a firma dobije bolju rentabilnost. Ili se otpusti daleko manji broj radnika od planiranog. I radnicima je u interesu da firma posluje pozitivno. Radnici ništa ne bi dobili kada bi se nastavilo sa negativnim poslovanjem.

Zakon također garantuje radnicima učešće u donošenju odluka o promjeni djelatnosti, preseljenju firme, razgovore o povećanju plata, pravo na informaciju o ekonomskom stanju firme, itd.

Zakon je predvidio instituciju posredovanja ako pregovori poslodavaca i sindikata propadnu. U slučaju da poslodavac prekrši zakon na štetu radnika dužan je platiti odštetu sindikatu. Sindikatu je dato pravo na učešće u izboru rukovodioca svih nivoa.

Dakle, mnogo toga što smo mi imali prije raspada bivše Jugoslavije.

Autor teksta je Zahid Ćatić, rođen u Rogatici. Magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 1979. godine. Radio je u “Bratstvo Novi Travik” (BNT), a u Švedsku, u kojoj danas živi, sa porodicom je otišao 1992. Uprkos nepoznavanju jezika, već 1995. je objavio set knjiga za poduzetnike napisan na laganom švedskom jeziku, što je nedostajalo švedskom tržištu. U svojoj struci, ekonomiji, radio je do penzije, ali i dalje je aktivan u svojoj firmi i u pomaganju drugim firmama da se snađu u “košmaru raznih propisa”. Zahid ima 50 klijenata, a preko 40 ih je porijeklom iz BiH.

Moja BiH

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here