U „Bosanskoj krajini“ u Malmöu promovisana knjiga generala Hasana Efendića „Komandant, smjena, izdaja“

0
162

U povodu Dana nezavisnosti BiH u bh. udruženju „Bosanska krajina“ u Malmöu je 29. februara 2020, promovisana knjiga generala Hasana Efendića: „Komandant, smjena, izdaja“. Na promociji je bilo prisutno 40-tak članova ovog među najvećim bh. udruženjima pri Savezu bh. udruženja u Švedskoj.

Knjigu su promovisali Hajrudin Isović, predsjednik Saveza udruženja RVI iz BiH u dijaspori, Minhen i prof. Fikret Tufek, novinar. U ime domaćina bh. udruženja „Bosanska krajina“ zahvalio se Jasmin Bajrić, član glavnog odbora Saveze bh. udruženja u Švedskoj. Kuriozitet je, da je knjiga naprosto razgrabljena, prodano je čak 28 knjiga, mnoge na riječ, jer organizator nije imao taj broj primjeraka!

General Hasan Efendić je uputio pismo zahvale, posebno za prvu javnu promociju u dijaspori, u kojem između ostalog kaže da je napisao četiri knjige o agresiji na Bosnu i Hercegovinu te naglašava: – Poslednja moja knjiga „Komandant, smeja, izdaja“ je autobiografskog karaktera. U njoj sam opisao moje doživljaje od početka Drugog svjetskog rata do danas. Upućujem posebnu zahvalnost bh. udrruženju „Bosanska krajina“ i Savezu bh. udruženja u Švedskoj. Iskreno mi je žao što nisam u mogućnosti da lično prisustvujem toj svečanosti. Velika hvala, srdačan pozdrav i selam svima.                   

Prije zvanične promocije sa generalom Efendićem linkom je razgovarao novinara i voditelj promocije Fikret Tufek, a tom prilikoom general Hasan Efendić je kazao: Napisao sam knjigu samo radi istine, to su moji memoari, u njoj su fakta, nema činjeničnih historijskoh grešaka, tko ih nađe ja ću progutati cijelu knjigu. Ja sam prvi komandant Štaba TO RBiH, kojeg je smijenio njegov vrhovni kamandant. Kako sam ostao uopšte živ ni sam ne znam..!

Promotor Hajrudin Isović, predsjednik Saveza udruženja RVI iz BiH u dijaspori, sa 16.500 članova u svijetu, u velikom broju zemalja, sa značajnim aktivnostima na afirmaciji države Bosne i Hercegovine: Mi građani naše zemlje BiH, imamo moralno i ljudsko pravo na povijesnu istinu: pravo na život u stvarnosti, a ne iluziju, kakvu nam uporno idejno podmeću i interesno nameću; nitko nema pravo, vlast najmanje, biti vlasnik istine, još manje naših života, žrtvovanih etno-ideološkoj pseudoistini.“

Isović je govorio i o značaju pojavljivanja knjige generala Hasana Efendića „Komandant, smjena, istina“, kazavši da ona razotkriva istinu u BiH i ukazuje na greške i propuste koji su činjeni. Isović kaže da je 1992. pao prvo Bosanski Brod, a ne Sarajevo kako se piše, i da je na Bosanski Brod i okolna mjesta izvršena prva agresija, da su bili prvi napadnuti. Kaže da je general Efendića sreo 15. oktobra 1992. u Slavonskom Brodu, kada je doša omeđu borce iz više brigada i slušao teške riječi.                

– Ja sam frapiran da je general Efendić imao hrabrosti da napiše ovu knjigu, koja rasvijetljava na poseban način šta se sve dešavalo u BiH i pitanje je šta bi se desilo sa bh. muslimanima da nije odbranjena BiH, jer bio sam u džamiji u Zagrebu kad je Ševko ef. Omerbašić gledao na karte gdje će se smjestiti bh. muslimani iz BiH u Palestinu, rekao je Isović.

Fikret Tufek, novinar: Autobiografska knjiga generala Hasana Efendića „Komandant, smjena, izdaja“ osebujno je štivo, istina pisana iskrenim jezikom čovjeka koji je prošao težak životni put, kojem je još djetinjstvo zagorčano odmah na početku Drugog svjetskog rata ubistvom oba roditelja i brata, te najbliže rodbine. Zato Efendić naglašava „Genocida nad Bošnjacim više ne smije i nemože biti“. General ne osporava uspjehe Armije BiH, pa ni same SDA, ali ukazuje na greške i propuste, koji su kaže i njega lično puno koštali, tri puta je na njega pokušan atentat. Urednik knjige je ugledni Milan Pekić, a recenzije su napravili Esad Bajtal i Mujo Kafedžić.

Tako Bajtal piše pod naslovom „Slika besramnog intersenog nacionalizma“, pa kaže: „… rukopis neposredno svjedoči i činjenički raskrinkava etnopartnerske, anticivilizacijske i đavolsko-šejtanske podjele BiH sa stanovišta idejne etno-logike svetoh b-h-s trojstva, a shodno predratnim i ratrnim koordinacijama njene teritorijalno-državne destrukcije preko krvi tragične pogibije preko sto hiljada nedužnih građana…“ i „… očito, logički govoreći, u krvavoj šovinističkoj i nacionalističkoj igri prljavo-krvavog zapleta, na djelu je bio (a i dalje jeste?) idejno-planski uvezan, funkcionalan, sofistički, klero-stranački, dobro razrađen, i, koordinacijski pažljivo provođen sistem izdaje zemlja i naroda…“ Kafedžić  navodi Efendićev citat: „… u okviru institucija predstavnici bosanski Srba i bosanskih Hrvata, uz dobre plate stvorili su svoje paradržavne tvorevine, a Bošnjaci nisu uspjeli ni očuvati pogotovu gotove institucije, a posebno sistem odbrane RBiH; te navodi mišljenje Efendića da su postojali „nedostaci u tadašnjim procjenama društveno političkih i vojnih zbivanja (ako su ih uopšte imali), skupo koštale bošnjački narod. U krvi, životima! Tekstopisci hvalospjeva o velikom misliocu, komandantu i vođi, su neiskreni i obične ulizice. Naravno, radi i u ime očuvanja svojih pozicija.“              Citat iz Kafedžićeve recenzije: „Primjer je činjenica da je samo dva dana pred početak rata, šef državnog vrha, građanima uputio poruku: „Mirno spavajte rata neće biti“. 

Umjesto rezimea

Neobična je bila promocija knjige generala Hasana Efendića u bh. udruženju „Bosanska krajina“ u Malmöu: Došli su članovi da čuju i kupe knjigu o kojoj se i u dijaspori priča, o njoj se pričaju kontroverze, možda je zato i privukla i posjetioce i kupce. Publika očito voli „ono o čemu se priča“. Knjiga izaziva pažnju jer pisac general Hasan Efendić piše na drukčiji način, argumentuje faktima, činjenicama, govori bez ustezanja i o greškama i propustima, što kod nas baš i nije praksa! Mnogi mu to osporavaju i zamjeraju, ali kao novinar, iščitavajući knjigu, našao sam zaista rudnik činjenica i rasvjetljavanje događaja na agresiju na BiH 1992-1995, iz drugog ugla, na drugi način, „generalskim stilom“, ali čitko i lako razumljivo, neobično, sa puno iznenađenja i onoga što ni sam dosada nisam znao, a ono što se ne objvi – nije se ni desilo! Neka historičari i naučnici, ali i vrijeme, daju svoj sud..! Nije lako knjigu danas prodati ni u dijaspori, na književne večeri moraju se svijećom tražiti posjetioci, najviše zbog toga što su „svi postali pisci“, a mnogi bogami podobro profanisali pisanje kao uzvišenu umjetnost! Ali ovo je vjerovatno bio izuzetak od pravila, pozitivan izuzetak koji ohrabruje, iskreno! Sjetih se one narodne uzrečice: „Zbor narode, kultura se dijeli!“.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here