Različiti aršini pravde: Nije prekršaj zapaliti kur'an?

0
89

Mijenjaju li doseljenici život domicilnih naroda ili trebaju upražnjavati suživot i poštivanje zapadne demokratije! Fleming Roza: „Odbijaju li muslimani „moderno sekularno društvo“? – ili traže „povlastice za njihova vjerska osjećanja“?

Piše: Fikret TUFEK

Danski političar Rasmus Paludan htio je javno zapaliti kuran u Malmöu u augustu 2020. godine, policija ga je na granici spriječila da uđe, ali je to učinio njegov istomišljenik i to postavio na internet. Prema švedskom tužiocu to se ne može okvalifikovati kao mržnja, prijetnja lili progon narodne grupe!

Epilog: tužilac je odlučio odustati od istrage! Policija nije otkrila osobu koja je zapalila kuran, svetu knjigu muslimana. Za švedske vlasti to je vjerovatno čin demokratije i ljudskih sloboda, koje su neprikosnovene. Demokratija je jedan od osnovnih principa zapadne civilizacije, a pravda se često tumači prema različitim aršinima.

Filosofsko je pitanje koliko se ovdje radi samo o demokratiji i šta motiviše zapadne zemlje da kroz javno djelovanje i „slobodu medija“ vrijeđaju religijska osjećanja muslimana – pripadnika islama, kojih na zapadu ima jako mnogo, za dublju je sociološku i političku analizu!

Istine viđene različitim očima

Različitim se očima gleda na isti sadržaj ili događaj: malo će tko ostati ravnodušan u zemljama jugoistočne Europe/Balkana, na naslov ovog teksta i njegovu poruku: „Nije prekršaj zapaliti kuran“? – te da se to prema švedskom tužiocu ne može okvalifikovati kao mržnja, prijetnja lili progon narodne grupe? Na gotovo suprotan način to vide čitaoci, slušatelji i gledatelji skandinavskih zemalja. Postoje mnoga idejna, pogotovo kulturološka pitanja u kojima se ljudi s različitim korijenima, kulturom i religijom razlikuju. Treba učiniti sve da se dijalogom nađu rješanja. Očito se ne radi o Ničeovoj teoriji „klasa“, „plavoj rasi“ ili „ubermenschu“ – nadčovjek, potrebno je samo više dijaloga i strpljenja da se ipak nađu zajedniča rješenja i stavovi. Šta stoji ispod svega ovog i kako je sve počelo, u nastavku teksta uz pomoć različitih izvora.

Poginuo švedski karikaturista Lars Wilks

U Švedskoj je 3. oktobra 2021. godine u saobraćajno nesreći poginuo poznati karikaturista Lars Wilks, javili su lokalni mediji. Wilks se između ostalog pročuo po karikaturama proroka Muhameda, prikazujući ga u negativnom svjetlu; on je između ostalog nacrtao glavu poslanika Muhameda na tijelu psa.U trenutku nesreće Lars Wilks se nalazio u vozilu civilne policije, koje se sudarilo sa  kamionom u blizini grada Markaryda. Poginula su pritom i dva policajca, dok je vozač kamiona povrijeđen. Lars Wilks je živio pod policijskom zaštitom nakon što je bio izložen prijetnjama smrću zbog svojih karikatura. Policija nije otkrila identitet stradalih u nesreći 03. oktobra 2021, ali je partner Wilksa potvrdio njegovu smrt švedskim novinama „Dagens Nyheter“.

Lars Wilks samo je jedan od mnogih zapadnih umjetnika koji su crtali pogrdne karikature o poslaniku Muhamedu, te koji je zbog toga živio pod policijskom zaštitom. Njegova smrt u saobraćajnoj nesreći samo je povod za temu o slobodama štampe, o različitim poimanja demokratije i religijskih osjećanja.

Kontroverze i politizacija religijskih svetnji

Zapadni teoretičari imaju tumačenja shvatanja demokratije koja često izazivaju kontroverze među pripadnicima drugih naroda i religija. Postvalja se pitanje moralnosti, pristojnosti pa i učtivosti medijskih sadržaja i rasprava koji vrijeđaju nacionalna i vjerska osjećanja drugih naroda?! Je li demokratija baš insistiranje pošto poto na javnom objavljivanju npr. karikatura sa uvredljivim sadržajem proroka Muhameda, svetinje kod muslimana, koji čine gotovo trećinu svjetske poulacije?

Švedska je otvorena zemlja

Demokratija u Švedskoj je prisutna u svim porama društvenog života, to je najveće društveno blago. Međutim, ne ide glatko po mnogim pitanjima ni u Švedskoj, koja je npr. dozvolila izgradnju više džamija u mjestima gdje muslimani čine značajan broj stanovnika. Zbog djelovanja deničarskih snaga, nacista i fašista, često se dešavaju i incidenti, koje je nemoguće zanemariti: samo na džamiju u Malmöu do sada su tri puta vršeni napadi i demoliranja (jednom ubačeno prase), ali to nije zvanična švedska politika. Doseljenici ne mogu mijenjati život i kulturu domicilnih naroda: suživot je važan!

Demokratija, slobode medija i cenzura

Zapadna demokratija nipošto ne dozvoljava miješanje bilo koga u uređivačku politiku javnih medija. Cenzura se tretira na poseban način i sloboda medija se smatra osnovnim, glavnim ljudskim pravom. Velike su se rasprave o tome vodile i vode, i sam sam, kao novinar govorio na brojnim društvenim i vjerskim tribinama u nordisjkim zemljama. Lično se kao novinar borim za slobodu pisanja, stvar je u kompleksnijem sagledavanju svakog problema, pa i „sukoba“ uz objavljivanje karikatrura Muhameda.

Potrebno je daleko više obostranog uvažavanja i traženja faktora koji bi objedinjavali, a ne razdvajali. Različita su i „mjerenja“ demokratije na zapadu i istoku, religija se različito tumači i upražnjava među različitim narodima i vjernicima, nekima je svetinja, dok je drugima kultuno nacionalno djelovanje. Vatru treba smirivati a ne potpaljivati, zajedničke osnove treba afirmisati a različitosti uvažavati. Nisam oduševljen što se mnoge ove nesuglasice malo, malo pojave u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj, zemljama koje imaju najviše svjetske standarde demokratije i slobode medija, cenzure.

Karikature proroka Muhameda 

Radi se o 12 crteža objavljenih u danskim novinama „Jilands-Posten“ 30. septembra 2005. godine, preuzete kasnije u norveškom časopisu „Magazinet“, nemačkom „Di Veltu“, francuskom „Frans soar“. Karikature su satirična ilustracija članka koji je, između ostalog, govori o samocenzuri i slobodi govora. Članak je naglasio izjavu danskog pisca da ne postoji ilustrator u Danskoj koji bi pristao da nacrta ilustracije u dečjoj knjizi o Muhamedu, osim anonimno. Među 12 karikatura na jednoj se sugeriše da Muhamed ima skrivenu bombu u turbanu.

Ove karikature su se pretvorile u veliki međunarodni incident. Jedanaest islamskih zemalja je zahtijevalo hitne mjere danske vlade protiv inkriminisanih novina. Libijska i saudijska vlada su povukle ambasadore iz Danske, a Libija je zatvorila ambasadu u Köpenhamnu. Međunarodna organizacija islamskih zemalja tražila je uvođenje sankcija Ujedinjenih nacija protiv Danske, a širom Bliskog istoka su se palile danske zastave. Vlasnik francuskog „Frans soar“ je otpustio glavnog urednika zbog objavljivanja karikatura. „Jiland posten“ je poslao dva otvorena pisma muslimanima, u kojima objašnjava da ilustracija nije bila usmjerena da uvrijedi ikoga, i žali zbog nastalih neprijatnosti.

Karikature objavljene 30. septembra 2005. godine

Karikature su prvi put objavljene krajem septembra 2005. Otprilike dvije sedmice kasnije oko 3.500 ljudi je mirno protestvovalo u Kopenhagenu. Novembra 2005. godine, nekoliko evropskih novina su ponovo objavile karikature što je prouzrokovalo nove proteste. Štrajk radnika je tada počeo u Pakistanu i nekoliko organizacija su javno kritikovale dansku vladu. Dodatni protesti, pretvoreni u demonstracije, su održani u januaru 2006, i kasnije istog meseca je započet bojkot danske robe. Nekoliko islamskih zemalja je povuklo svoje ambasadore iz Danske, demonstracije, od kojih nekoliko agresivnih, su nastavljene. Demonstracije su nastavljene i u februaru 2006. godine, a danska ambasada u Damasku, glavnom gradu Sirije, je spaljena od strane demonstranata.

Islamska tradicija

Islam zabranjuje vejrniku da pravi slike, skulpture ili na drugi način prikazuje lik Muhamedov, iz bilo kog razloga. Ovo je strogo naređeno jer postoji zabrinutost zbog mogućeg ikonopoklonstva – obožavanja ikona koje mogu voditi do obožavanja proroka umjesto jedinog boga, Alaha.

Uzrok problema i debata o cenzuri

17. septembra 2005, danski Politiken“ je objavio članak „Dyb angst for kritik af islam“ – „Duboki strah od kritikovanja Islama“. Članak je bio o problemu na koji je nailazio pisac Kåre Bluitgen, koji nije mogao da nađe ilustratora da ilustruje Bluitgenovu dečiju knjigu „Koranen og profeten Muhammeds liv“ – „Kuran i život proroka Muhameda“. Tri karikaturiste i ilustratora su odbili piščevu ponudu, sve dok jedan slikar nije pristao da radi anonimno. Pprema Bluitgenu:

– Jedan od umjetnika je odbio da sarađuje navodeći primjer ubijenog filmskog direktora Tea van Goga u Amsterdamu, dok je drugi odbio odazivajući se na napad profesora na Karsten Nibur Institutu u Köpenhamnu. Oktobra 2004, profesor je napadnut od strane pet nepoznatih napadača koji su bili protiv profesorovog čitanja Kurana publici koja se sastojala od hrišćana i nemuslimana na institutu.

Odbijanje prva tri umjetnika da sarađuju je protumačeno kao primjer samocenzure i to je dovelo do debate u samoj Danskoj, pri kojoj su drugi slučajevi sa istim razlozima prijavljeni. Komičar Frank Hvam je izjavio da se ne bi usudio da satiriše Kuran na televiziji, dok su prevodioci kolekcije eseja kritičnih prema islamu radili svoj posao samo pod uslovom potpune anonimnosti.

Objavljivanje karikatura

30. septembra 2005. godine, dnevne novine objavljuju članak pod nazivom „Muhammeds ansigt“ – „Lice Muhameda“. Članak se sastojao od 12 satiričnih karikatura (od kojih je samo nekoliko prikazivalo Muhameda) i prateći tekst autora Fleming Roza koji je komentarisao slijedeće:

– Neki Muslimani odbijaju da prihvate moderno sekularno društvo. Oni zahtijevaju posebne povlastice, i institiraju na posebne pažnje kada su u pitanju njihova religijska osjećanja. To je potpuno nekompatibilno u društvu sa modernom demokratijom i slobodom govora, u kojem morate biti spremni na mogućnost da ćete naići na uvrede i ismijavanja. Naravno nije uvijek lijepo i prijatno za oči, i to ne znači da religiju, bilo koju religiju, treba ismijavati po svaku cijenu, ali to je manje važno u ovom kontekstu… mi smo na veoma klizavom putu gde niko ne zna kakav će epilog imati samocenzura. Zato su „Jiland-Posten“ novine pozvale članove Danske Unije karikaturista da nacrtaju Muhameda onako kako ga vide.

Nakon poziva novina oko 40-ak umjetnika da daju svoju interpretaciju i viđenje kako bi Muhamed izgledao, izabrano je 12 karikatura.

„Charlie Hebdo“ slučaj: 14 osuđenih      

Zbog terorističkog čina i napada na novine „Charli Hebdo“ i na jedan židovski butik u Parizu 2015. godine, 16. decembra 2015. godine osuđeno je 14 osoba: za 7 od 14 osoba smatra se da je dokazano da je to u osnovi teroristički napad. Kazne su od 4 do 30 godina zatvora. Drugih 7 osoba su kasnije također osuđene, sa manjim kaznama.

Dijalog neophodan

Različita gledanja na slobodu medija i cenzuru korijene mogu imati i u različitim filosofijama različitih naroda i nacija, kao i kultura zapada i istoka. Više uvažavanja, razumijevanj i tolerancije nikome neće naškoditi posebno u sagledavanju različitih religija, čije tumačenje je uvijek veoma osjetljivo. Sukob civilizacija i različitih kultura treba izbjeći jer sve više živimo u virtualnom svijetu međusobno izmješani i gdje više nema čistih nacija i naroda, pa time ni kultura. Dijalg i suradnja, te maksimalno uvažavanje su neophodni, a dobra riječ i željezna vrata otvara!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here