Osvrt na manifestaciju Dan bijelih traka – Naš Prijedor

0
223

Bijele trake morali su na rukavima nositi oni koji nisu bili Srbi u Prijedoru 31. maja 1992. godine. Više od 3.176 ubijenih, od čega 256 žena i 103 djece Prijedora. Od lokalne manifestacija prerasta u planetarnu. „Da se ne zaboravi!“ – moto je i ovogodišnje manifestacije u organizaciji Saveza bh. udruženja u Švedskoj pod nazivom Dan bijelih traka 31. maj 2021. „Naš Prijedor“!

Piše: Fikret TUFEK

„Moj Prijedore pun si mi sevdaha“ – čuvena je sevdalinka koja se u Prijedoru i čitavoj BiH pjevala do početka agresije na suverenu državu Bosnu i Hercegovinu u poljeće 1992. godine. Danas se u Prijedoru ne pjeva, posebno ne na 31. maj, jer je to Dan bijelih traka, ne samo u Prijedoru, od lokalne manifestacija je prerasla u plkanetarnu: cijela zemaljska kugla zna, i neka zna, da se stražan zločin dogodio u Prijedoru i cijeloj BiH.

Omarska, Trnoppolje, Keraterm – koncentracioni logori

Koncentracioni logori smrti otkriveni su baš u Prijedoru od novinara iz svijeta, tako su  zločini u Prijedoru postali poznati cijelom svijetu. Međunarodna zajednica je digla uzbunu, ali više od 100.000 civila je ubijeno u agresiji na BiH, na stotine hiljada ranjenih, razrušena privreda, prisilna preseljavanja tako da je danas izvan BiH više od 2 miliona Bosanaca i Hercegovaca, više od pola njenog življa! Sve je to napisano u „Desetim vratima pakla“ novinara Rezaka Hukanovića, knjiga koju treba ćitati.

Dan bijelih traka 31. maj 2021 – Recital BKF Sarajevo, Malmo

Preko 100.000 bh. građana u Švedskoj

Samo u Švedskoj je preko 100.000 građana koji su ovdje protjerani ili izgnani, došli zbog agresije na BiH. Savez bosnskohercegovačkih udruženja u Švedskoj trenutno ima preko 7.000 registriranih članova koji su organizaciono povezani kroz tri regionalne organizacije i u 40 bh. udruženja.

Savez bh. udruženja u Švedskoj je bio i organizator on-line manifestacije Dan bijelih traka 31. maj 2021: „Naš Prijedor“, koja je imala izuzetnu posjećenost. Realizatori manifestacije bili su članovi organizacionog odbora: Meho Kapo, Muhamed Cerić i Kenan Jašarspahić, te aktivistkinje Bosankohercegovačko-švedskog Saveza žena u Švedskoj.

Video porukama preko video-linka predstavila su se udruženja: „Neretva“ Stockholm, „BH“ Jönköping, „APU Network“ Stockholm, BHKF „Most“ Västerås, Bosanski sportski klub Västerås, Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj Stockholm i BKF „Sarajevo“ Malmö.

Duže izjave o Prijedoru govorili su video-linkom: privrednik Jusuf Arifagić, logorašica Nusreta Sivac i Zoran Vučkovac, koji su evocirali sjećanja na događanja u Prijedoru iz 1992. godine.

Dan bijelih traka 31. mj 2021 – plakat

Film o strahotama logora

Potresne slike logora, Tomašica u ljeto 1992. godine, krv se sledi u žilama, Prijedor i sve je ukazivalo na velike zločine koji će se tu desiti, jer u Prijedoru su veliku većinu činili Bošnjaci, to ih je koštalo života, vršene su nečuvene torture nad civilima, Kozarac je sravnjen sa zemljom u maju 1992. godine, strašni zločini u gradu Prijedoru i selima uz rijeku Sanu, na lijevoj i desnoj njenoj obali. Prijedor se nažalost pročuo po zvjerskim ubistvima djece i žena koje su uz o sistematski i silovane, razarana su sva sela sa većinskim bošnjaćkim i hrvatskim življem. Sve do zloglasnog 31. maja 1992. i bijelih traka!

Mirsad Duratović: – Izbjegao sam kao dijete, nažalost moji su pobijeni, moramo pamtiti zbog budućnosti!

Mirza Sadiković, rahmetli novinar TVSA, u romanu „Tomašica – vjetar tišine“ opisuje grozote rata. Bio je novinar koji je zabilježio svjedočenja, samo fragmente zločina, najveće grobnice u Tomašici nakon Drugog svjetskog rata.

Sabiha Turkanović, danas živi u Prijedoru. Film počinje njenom ispoviješću, da je silovana i trenutku kada joj je porodica bila podrška: “Nek si nam preživjela!” Smogla je snage da o tome progovori poslije dvije i po godine, rekla mužu prvo, muž kćerkama, a kćerke su zaplakale, zagrlile je i rekle: „Mama, nek si nam preživjela“

Dr. Eso Sadiković, jedan je od stotina koji su odvedeni u smrt. Pjesma o doktoru Esi iz Prijedora koji je bio i ostao ponos Prijedora, kojemu se u čast svake godine održava manifetsacija sjećanja u Prijedoru.

Tomašica kod Prijedora nijemi je svjedok, ekshumirano 435 osoba,  ubijeno više od hiljadu osoba.

Za zločine protiv Prijedorčana, podignute su 54 optižnuce.

U međuvremeno, zločinci se slobodno kreću Prijedorom i cijelom Bosnom i Hercegovinom, te širim prostora balkanskih zemalja nastalim raspadom bivše Jugoslavije.

Uspavanka

Nunaj nina nena

Nunaj nina nena oj

Zaspi mi zaspi detence

Zaspi mi čedo mamino

Nek raste ruža rumena

Nek raste nani od meda

Nunaj nina nena

Nunaj nina nena oj

Nunaj nina nena

Nunaj nina nena oj

Zaspi mi zaspi detence

Zaspi mi čedo mamino

Muzika Biljana Krstić – tema: Uspavanka

Uz uspavanku nižu se slike djece, bolne slike nasmijane djece koja su prekinuta u prvom cvatu … u pupoljcima..!

Ejub Đuliman Neretva Stockholm: Prijedorski muslimani morali su se označiti bijelim trakama. Ove godine, u Štokholmu ćemo obilježiti ovaj dan. Ljudske žrtve su žrtve bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, sve imaju isto pravo na život!

Melina Glavaš BH udruženje Jönköping: Maj 1992. je maj u drugom smjeru. Ove godine deseti put se obilježava, ali još nema lokacije za obiježavanje smrti djece iz Prijedora.

Din Koldžo, APU NETWORK: Dajemo podršku preživjelima i njihovim familijama. Sjećamo se 102 djece, mlađe od 12 godine, u Prijedoru od 1992. do 1995, koja su ubijena a kojima još nije podignut spomenik. Bilo je i desetero djece mlađih od 10 godina.

Adnan Čaušević, BHFK Most Västerås, rođeni Prijedorčanin: Vidio sam dida u redu za hranu u logoru Omarska … preko televizije..!

Hadži Jasmin Zahirović, Islamska Zajednica bošnjaka u Švedskoj: Treća decenija kako nam naše komšije počeše razbijati našu BiH. Alaha molimo za mir i sigurnost.

BKF SARAJEVO MALMÖ – riječi Maka Dizdara, velikog bh. pjesnika:

OVDJE SE NE ŽIVI SAMO DA BI SE ŽIVJELO

OVDJE SE NE ŽIVI SAMO DA BI SE UMIRALO

OVDJE SE I UMIRE DA BI SE ŽIVJELO”                                                                                                            

Prezimena ubijenih za pamćenje …

Alagić, Bašić, Bešić, Dedić, Dolić, Duračak, Duratović, Dženanović, Ejupović, Forić, Habibović, Hadžić, Hajrudin, Hodžić, Hopovac, Jakupović, Kadić, Kadirić, Kaltak; Mahmuljin, Matanović, Mešić, Mulalić, Osmanović, Pašić, Ramulić, Rizvanović, Salihović, Selimović, Sijerčić, Svraka … i mnoga druga prezimena (neka mi nabroje oni koje nisam nanrojao)!

Dan bijelih traka 31. maj 2021, Jusuf Arifagić privrednik koji se vratio u Prijedor

Jusuf Arifagić, preživjeli logoraš Kozarac  

– Medijski i sa političkog aspekta, ovo nisu događaji koji se dovoljno prate, poput događaja u Srebrenici. Moramo se svi zajedno boriti i da se ova manifestacija podigne na planetarni nivo, da ljudi znaju šta se dešavalo u Prijedoru 1992. I ja sam prošao sva tri logora: Keraterm, Trnopolje, Omarska… Gotovo dva dana tovarili smo mrtve… Svaki logoraš koji je vidio šta se dešavalo u sobi br. 3, u njemu će to vječno živjeti. Mi koji smo ostali i živi svjedoci, možemo raditi na tome da se nikada 31. maj 1992. u Prijedoru više ne ponovi..! Žrtve bez obzira iz koga naroda potiču, zaslužuju pijetet, zaslužuju da budu poštovani.

Ne želeći da amnestiramo ratne zločince, moramo neke stvari oprostoti, moramo da pokušamo uraditi sve što je potrebno da imamo kvalitetan suživot na ovim našim prostorima. Imamo obavezu da u svom Prijedoru obezbijedimo budućnost za nove generacije bh. građana. A sve to možemo postići oprostom, naše ruke moraju biti ispružene, boriti se da se u našem Prijedoru izgradi spomenik za 102 ubijene djece. To nisu samo bošnjačka djeca, a oni su po svojoj nacionalnosti bili samo djeca…

3.176 ubijenih Prijedorčana, naša vječita borba za generaciju koja se sjeća svih dešavanja u Prijedoru, samo sa trajnim mirom obzebijedit ćemo svijetliju budućnost, da uđemo u zemlje EU, na put naprednih i prosperitetnih zemalja … strvaranjem multietničke BiH, poštivanjem mueđuljudskih i vjerskih prava i vratiti život u naše Potkozarje, u naš Prijedor.

Trudim se da otvaranjem ekonomije i otvaranjem radnih mjesta, da rade ljudi iz svih naroda, ima šanse da dođe do pomirenja, da se uradi nešto dobro, da se nastavi egzistirati, obaveza je prema svemu što se dogodilo i živjeto u Prijedoru zadnjih 50 godina. Moramo biti napredni ljudi, kazao je Jusuf Arifagić.

Nusreta Sivac, učesnica manifestacije Dan bijelih traka 31. maj 2021.

Nusreta Sivac, preživjela logorašica Prijedor:

– Odluku o nošenju bijelih traka nesrpskog stanovništva 1992. godine donijele su lokalne vlasti opštine Prijedor, i ta odluka je samo jedna u nizu zločinačkih odluka koje su donesene te 1992. i čiji je epilog 3.176 ubijenih, od toga 256 žena, i 102 djece. Ja sam dobila otkaz tada na poslu, Srbi su imali potpunu kontrolu u svim institucijama i ustanava u Prijedoru. Pored toga i nošenje bijelih traka, mislila sam da je to najgore što nam se može desiti. Već početkom juna odvedena sam u Omarsku, strašni logor. … prilikom kretanja, odnosno ulaska u naselje gdje sam stanovala, bio je postavljen vojni punkt … ukoliko bih se htjela kretati, morala sam nositi bijelu traku! Često bih bila legitimisana, i neki ljudi koji nsi ozbiljno shvatili to upozorenje, bili su odvedeni u policijsku stanicu, premlaćeni ili odvedeni u nekii od prijedorskih logora. Pored naredbe, koju je izdana preko Radio-Prijedora, kojojm se naređivalo da se na prozore moraju staviti bijela platna, u zanko lojalnosti srpskim vlastima, pored bijelih traka, sve je to prethodilo koncentracionim logorima…

Prijedor je postao prepoznatljiv po zločinima, Prijedor je grad u kojem je otkirveno najviše grobnica: preko 60 masovnih i preko 100 pojedinačnih… ne samo u Prijedoru, nego i u drugim općinama oko Prijedora. U logoru Omarska i sve što sam osjetila na svojoj koži… u izvještajima u Hagu može se vidjeti sva monstruoznost zločina.

Najvišim vojnim i političkim dužnosnicima u RS stavljaju se na teret i zločini počinjeni u Prijedoru i tu se mogu vidjeti najviše kršenja ljudskih prava, mučenje ljudi, protupravno zatvaranje, prisilno preseljavanje… ogromna građa u Haškom tribunalu pruža mogućnost gjde se mogu saznati mnoge činjice koje do sada nismo znali…

Otkako se manifestacija Bijelih traka počela obilježavati u Prijedoru, slijedila je reakcija i negiranje da su stanovici Prijedora nesrpske nacionalnosti morali nostiti bijele trake. Niko više to ne može osporiti niti negirati tu činjenicu da su građani nesrpske nacionalnosti morali nositi bijele trake oko ruke. Negiraju se i zločini koji su počinjeni u Prijedoru ili se minimiziraju ili se pravdaju, od strane predstavnika vlasti RS. Drago mi je da sam dala svoj doprinos u svjedočenju u nekim predmetima da su građani nesprske nacionalnosti morali nositit bijele trake oko ruke u Prijedoru 1992, to je naša i ljudska i morlana obeza da o tome moramo govoriti.

Ova građanska inicijativ oličena u NV VART okuplja ljude svih nacionalnosti i veliki broj mladih ljudi. Osobe koje su preživjele nestaju zbog trauma, ali mladi ostaju i o tome trebaju govoriti. Pandemija je nametnula nove okolnosti… Trebamo se što više boriti i afirmisati za vrijednosti i osnovna ljudska prava. Dan bijelih traka treba da se obilježavaju. Svaki čovjek 31. maja može oko ruke staviti tu bijelu traku, obilježavanje institucionalno ili individualno, kazala je Nusreta Sivac.

Zoran Vučkovac, učesnik manifetstacije Dan bijelih traka 31. maj 2021.

Zoran Vučkovac, dijete Kozore, iz Prijedora:

– Druga generacija koja preuzima sjećanja… Ne pamtim rat, ali korz neimanje svoje traume, ja sam preuzimao društvenu tramumu, podržavao moj izmijenjen pogled na vrijeme kroz doživlj… Saučešništvo je grozno, treba istražiti uzroke nepravde …

Prošslost je upisana u sadašnjost, ona je svakodnevnica u svim gradovima kojima je oduzeta budućnost. Mi imamo roditelje koji su tako blizu… da se njihove žrtve i žrtve djece upišu u javni prostor, … ali spomenika ubijenoj djeci još nema… Nemogućnost Prijedorčana da se dojstojanstveno sjećaju svojih najmilijih … Ne mislim da mogu ličnom pričom mogu nešto promijeniti ali … okviri za pamćenje i sjećanje…  Borba za dobijanje spomennika je terenska i širokog polja pravde za koje se moramo izboriti, kazao je Zoran Vučkovac.

Pozitivna reagovanja na društvenim mrežama

Društvene mreže su preplavljene pohvalama direktnim učesnicima u realizaciji online manifestacije Dan bijelih traka 31. maj 2021: „Naš Prijedor“. Već je to tradicija da Savez bh. udruženja u Švedskoj godinama organizuje uspješno ovu značajnu manifetsaciju: Da se ne zaboravi! Prijedor to i zaslužuje!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here