Iz Beograda o Sarajevu: BiH može postati najjači stub stabilnosti u regionu

0
35

Bosna i Hercegovina može postati najjači stub stabilnosti u regionu, a moćne susjede da odvrati od snova o podjeli teritorije Bosne zbog kojih je i započeo rat, sa preko 100.000 mrtvih, razaranjima i seobama. Neka se Srbija i Hrvatska bave sobom, i svojim problemima, neka u ekonomskoj i privrednoj saradnji vide korist za sve.

Došao je i taj dan da u Sarajevu na izborima za lokalnu vlast pobjede partije i koalicije koje nemaju nacionalni predznak! I ne samo to, nego je u opštini Centar za načelnika opštine pobijedio građanin Mandić kome, da bi dobio glasove većine, svojih sugrađana Muslimana, nije smetalo to što je Srbin, piše za portal Tačno.net Sarajlija sa beogradskom adresom, intelektualac i književni izdavač Dragan Stojković.

Njegov tekst prenosimo u cjelosti.

Mandić je za vrijeme ratne opsade Sarajeva bio vojnik Armije BiH, a njegov protivkandidat, Musliman, dogurao je do čina generala. Ostali izabrani načelnici opština pozivaju složno Bogića Bogićevića da prihvati (po)časnu funkciju gradonačelnika! Ovih nekoliko podataka predstavljaju ekskluzivost i kuriozitet političkog zaokreta prije svega u svjesti građana koji su prepoznali da im u višedecenijskom očekivanju boljeg života nacionalnost političara više nije nikakva garancija. Iza Mandića i Bogićevića stoji većina građana Sarajeva svih nacionalnosti pa time njihova naconalnost nema nikakvog značaja.

Prije četiri godine, poslije dugugodišnjih boravaka u posleratnom Sarajevu, bez obzira ko je tada bio na vlasti, zapisao sam na stranicama portal tacno.net svoj doživljaj građana Sarajeva koji ovog puta moram da ponovim, jer sam još tada, “u vazduhu”, osjećao da će doći vrijeme za to:

„Taj normalan svijet Sarajeva je 5. aprila 1992. godine izašao na Marin dvor da zatraži od političara spriječavanje katastrofe. Uslijedio je brutalan, mučki, krvav odgovor. Sutradan je započela opsada. I dok se Sarajevo odbranilo, i oslobodilo, mnoge glave u okruženju ostale su opsjednute, i dan danas, poslije, 24 godine. Te glave definitivno nemaju budućnost. Zbog svega što se dogodilo, od Sarajeva treba svi da uče. Da uvide da je Sarajevo pobijedilo time što u pobjedi ne likuje, ne slavi. Da shvate da Sarajlijama više od te pobijede znači potreba da se živi ‘kao nekad za vrijeme Tita’, kad se nije pitalo niti gledalo kako se ko zove i odakle je. Od Sarajeva treba da uče i Beograd i Zagreb, i Mostar i Banja Luka, i Kosovska Mitrovica i Priština.“

Našu stranku sam prepoznao 2008. godine kad je na osnivačkom Kongresu SDPS u Beogradu istupio Bojan Bajić iz Naše stranke “koja u Bosni i Hercegovini pokušava da uspostavi sasvim drugačiji odnos prema politici. Pozdravljajući osnivanje SDPS Bajić je, između ostalog, upozorio da se političke partije pretvaraju u privatne partije, da je on pre dvadeset godina kao student gledao iste partijske lidere koji su i danas na sceni Centra ‘Sava’, Bajić nije samo upozorio Ljajića na Draškovićev zaključak o ‘Rasimovoj partiji’ nego je to bilo i direktno guranje prsta u oko samom Draškoviću, a i mnogim drugima u sali.”

Da podsjetim: Drašković je svoj SPO i Ljajićev SDP uporedio sa ljevicom i desnicom jednog istog, nacionalnog tijela! Ljajić je pristao na takvu ulogu i udružio na vlasti sa nacionalnim partijama, sa Aleksandrom Vučićem, zarad fotelje i parčeta vlasti.

Eto, došlo vrijeme da Rasimova politika u Srbiji bude na sporednom koloseku, a da Naša stranka u Sarajevu dobije povjerenje građana da učestvuje u vođenju gradskih poslova.

Pametnim ljudima u Srbiji rezultati izbora u Sarajevu biće potvrda onog što su uvijek tvrdili – da je u tom gradu i u najtežim ratnim, a i u svim poslijeratnim godinama vladavine SDA, ostala sačuvana vrijednost multietničke zajednice, Jugoslavenskog kosmopolitizma. Srpskim nacionalistima će to biti šamar i odgovor na laži o “položaju Srba”, Mandića i Bogićevića će, naravno, nazvati izdajnicima, a njihovi umovi će i dalje ostati zarobljeni u mraku sopstvene psihopatologije.

U danima pobjedničke euforije, ipak, pobjednicima ovih izbora u Sarajevu treba staviti kamen u cipelu, da ih malo žulja. Taj kamen je je neophodan da ih stalno podseća na obavezu koju su na sebe preuzeli i važnost povjerenja koje su od građana dobili. Mnoga istorijska iskustva govore kako su se nosioci emancipatorskih pobjeda poslije nekog vremena zaboravljali i počeli da uživaju u pogodnostima i izazovima raznih finansijskih mogućnosti koje pruža vlast. Razni, i suptilni oblici koruptivnosti mogu biti najveći neprijatelj nove vlasti, jer su i oni anacionalni. Političke protivnike, takođe, ne treba podcijeniti. Oni će vrebati svaku priliku da u oku nove vlasti vide svaki trun, zaboravljajući na panjeve u svom oku. Zbog toga, da se ne bi ponovila već viđena priča srbijanskog Petog oktobra, glavni posao je u oblasti pravosuđa. Istraga kriminala i korupcije, procesuiranje, sankcionisanje i gubitak građanskih prava na dovoljno dug rok je izostao u Srbiji te 2000-te, pa se klatno vratilo. I imamo ovo danas.

Nova vlast u Sarajevu imaće priliku da djeluje ohrabrujuće i na građane u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine koji nisu vjerovali da se ovo može dogoditi. Kad istina izađe na vidjelo i ako počne da djeluje pravda, virus slobode će moći da se nezaustavljivo širi po cijeloj državi. Od njega neće moći da ostane imuna ni Dejtonska tvorevina RS, a mlađani Dragićević će morati da se opredijeli između četničkih zastava i poštovanja svih blagodeti koje može pružiti zajednički napor da se živi u uređenoj i pravnoj državi. Građani Mostara će isto tako imati priliku da naprave iskorak u odnosu na decenijsku prinudnu upravu.

U novim okolnostima Bosna i Hercegovina može da izađe iz ćorsokaka religijske i nacionalne podeljenosti, da gradi sekularnu državu koja je najbolji garant za slobodu svih. Takva Bosna i Hercegovina može postati najjači stub stabilnosti u regionu, a moćne susjede da odvrati od snova o podeli teritorije Bosne zbog kojih je i započeo rat, sa preko 100.000 mrtvih, razaranjima i seobama. Neka se Srbija i Hrvatska bave sobom, i svojim problemima, neka u ekonomskoj i privrednoj saradnji vide korist za sve.

Sve su to mogućnosti. Ma koliko izgledale idealističke i ma koliko im trebalo mnogo vremena da se ostvare, početak je tu. Svaki početak nadahnjuje vjerom i nadom u budućnost. To je najveći kapital i najveći profit kojim se u ovom momentu raspolaže.

Kamen mudrosti koji je svih ovih decenija čekao priliku da bude od koristi svima – prelijepoj Bosni i Hercegovini i njenim Dobrim ljudima. Odavno im je dosta laži i prevara – istekao im je rok.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here