In memoriam Kemal Kurspahić 1946 – 2021.

0
193

Malo je novinara iz BiH i bivše Jugoslavije s takvim pedigreom, ali malo je i ljudeskara kakav je bio Kemo. Rođen je u Mrkonjić Gradu, osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Sanskom Mostu, gdje smo zajedno djetinjstvo i mladost proveli, kasnije porodično vezani, kumovi djeci bili i mnogo toga zajedno dijelili: prvu bračnu noć Kemal je sa svojom Vesnom Praštalo proveo u garsonjeri na Novom Beogradu, u kojoj smo, na istom kauču, zajedno s njima spavali ja i moja supruga Emira.

Piše: Fikret TUFEK

Da li je slučajnost ili sudbina to što je Kemo, kako smo ga u mladosti zvali, rođen u Mrkonjić Gradu, gdje je održano Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, rastao u Sanskom Mostu, gdje je održano Drugo zasjedanje tog prvog bh. zakonodavnog tijela, na kojem su udareni temelji partizanske demokratije, što je vjerovatno uticalo da je Kurspahić bio veliki pristalica bratstva i jedinstva, ali ne samo parolaški. Tada to nije bila samo parola, mi smo zaista u Sanskom Mostu živili zajedno, Kemo je oženio Vesnu koja je također bila iz mješovitog braka, ali i sve naše društvo iz djetinjstva i mladosti bilo je mješovito, izmiješano nacionalno, što je bila i najveća vrijednost. Kemini prvi dopisnički novinarski članci su iz 1962. iz gimnazijskih klupa, baš iz Sanskog Mosta, kasnije iz Beograda 1969, sve za „Oslobođenje“, gdje je bio 1969. i odgovorni urednik „Studenta“, da bi kasnije i profesionalno bio vezan za naš najveći list „Oslobođenje“, čiji je bio i glavni i odgovorni urednik u najtežim danima.

Često sam se družio s Kemom u Sani, Beogradu i Sarajevu, prijateljstvo je bilo jako i sa Brankom Tomićem, Drvarčanin s partizanskom novinarskom dušom, koji je ostao raditi u Oslobođenju sve do pred sam kraj agresije na BiH. Nije se Kurspahić slučajno početkom agresije obratio javnim pismom Sanjaninu Radovanu Krejiću, sada već pokojnom, pišući kako bi ga bilo sramota biti nacionalista i zbog Krejića, te da ne misle svi Srbi da BiH nije njihova domovina..! Kemo nije ni mogao biti drukčiji, on je čisti „proizvod“ generacije 50-tih, koja je nosila Jugoslaviju u srcu, sve dok nije postala plijen nacionalista i fašista i u rukama JNA, koja se obrukala, a Kemo ostao antifšista u duši.

Na blog mog radnog kolege iz Radio-Banjaluke, Predraga Čanka, iz prijedrorske partizanske čehre, prognanik u Kanadi, koji u svom blogu „Parkić“ piše 27.6.2012. veoma interesantnu kolumnu posvećenu novinarčini, pod naslovom: „Kemal Kusrphić: Heroj ili diktator“ (piše o Titu).

„Ovaj tekst Kemala Kurspahića obajvljujem iz više razloga. Piše ga cijenjeni novinar i urednik, Krajišnik, koga sam upoznao pred sam početak rata devedesetih. Slučajno sam se našao u Sarajevu ispred zgrade Vlade baš tog dana kada je Oslobođenje, čiji je Glavni i odgovorni urednik tada bio Kemal, organizovalo miting protiv nadolazećeg rata. Nikada neću zaboraviti taj dan u Sarajevu kada smo Fikret Tufek, tada direktor Radio Banjaluke, i ja prvo išli u TV Sarajevo, gdje smo se po prvi put susreli sa specijalcima koji su potpuno „okupirali“ ili čuvali ovu instituciju, zatim u Vladu BiH kod ministra  informisanja BiH, V. Ostojića, koji nam kroz prozor svoje kancelarije pokazuje prostor ispred zgrade Vlade gdje se okuplja masa ljudi i kaže da se oni okupljaju da bi njega rušili. Na kraju Fikret, Kemalov školski drug iz Sanskog Mosta, dogovara naš susret s njim, ali ne u njegovoj kancelariji  jer je već kasno, već baš na tom skupu koji nam je minutu ranije pokazivao Ostojić, na improvizovanoj bini sa koje će se i Kemal obratiti okupljenoj masi ljudi“ (Piše Predrag Čanak u svom blogu, 27. 6. 20212. na linku: Kemal Kurspahić: Heroj ili diktator)

Kemo je tokom agresije na BiH bio jedan od najvećih zagovarača multiteničke BiH o kakvoj je glas pronio ne samo u SAD već cijelom svijetu, za to je s pravom dobio najprestižnije svjetske nagrade.

Kemo ima i divnu porodicu: supruga Vesna i sinovi Tarik i Mirza, svaki ima po dvoje djece, Keminih unučadi, za koje je živio, a koji će čuvati uspomene na divnog roditelja i nadasve čovjeka ljudinu!

Pamtićemo Kemu kao novinara velikana, doajena i barda, kakvih je malo bilo na ovome nepravednom svijetu! Zato ga svi žale i oplakuju. Kurspahićevim odlaskom svi smo mi izgubili, mnogo toga..!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here