Hoćemo li konačno birati selektora ili opet gasiti požar?

0
45

Još jedan neuspjeh je iza nas. U nikada lakšim kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo na kojem će učestvovati 24 selekcije nećemo gledati Bosnu i Hercegovinu. Kada se sve sabere i oduzme, nismo to ni zaslužili.

Piše: A. Beganović / sportsport.ba

Pred nama je izbor novog selektora i to onog koji će i definitivno morati pripremiti naciju za potpunu smjenu generacija i sasvim novi pristup reprezentativnom fudbalu. To je ono što bi se moralo uraditi, a znajući naš ad hoc ili narodski ho ruk pristup rješavanju svakog problema, teško je očekivati da će se to zaista i desiti.

Sve je zapravo počelo plasmanom na Mundijal 2014. godine. Fudbalska vlast u BiH osjetila se nedodirljivom, kao da su zapravo članovi UO nazaslužniji za historijski plasman na smotru najboljih svjetskih selekcija, pri tome gurajući od sebe bilo kakvu odgovornost za sunovrat koji je uslijedio nakon Brazila. Godinama smo se tapšali po leđima, uzdizali lažnim epitetima i titulama, “ja tebi vojvodo, a ti meni serdaru”, odbijajući da priznamo da u reprezentativnom sportu imamo daleko većih problema od Džekinog raspoloženja, Pjanićevog pristupa ili Duljevićevog kvaliteta. Nepostojanje bilo kakvog sistema i strategije dovelo je do raspada najbolje generacije koju smo ikada imali (preranim odlaskom Ibiševića, Lulića, Medunjanina…), a nakon toga i do blamiranja u putujućem cirkusu koji gledamo u zadnjih par godina.

Savez finansijski nikada nije bolje stajao. Novci zarađeni u Brazilu potrošeni su na stvari koje nam nisu donijele nikakav iskorak. Ono što je UEFA prebacila kroz program Hattrick 1 investirano je u terene od kojih neki još nisu otvoreni, a od miliona urgentne pomoći koji su stigli na račune svih svjetskih saveza planirali smo kupiti dezinfekcione tunele, pa to nekako “zabašurili” i sredstva, nadamo se, uštekali za bolje, transparentnije sutra.

Uz to, Savez je “ofajdio” zahvaljujući neorganizovanosti klubova i njihove nespremnosti da se dogovore oko Udruženja premijerligaša, pa je čak nekih 20-ak miliona KM sponzorskog novaca m:tela otišlo na račun Saveza koji će dio odvojiti za klubove, a koliko, predstavnici premijerligaša nam nisu znali reći. Još uvijek ih pismeno niko o tome nije obavijestio.

Zašto je bitno Udruženje premijerligaša za reprezentativni fudbal?

Za početak, neophodno je istaknuti potpunu nespremnost bh. klubova da predvide razvoj situacije i pogledaju prema naprijed. Svako ko je želio široko sagledati situaciju, mogao je očekivati da će sukob vlasti u Srbiji i United Media grupe (Telemach) rezultirati povoljnim ugovorom o prodaji TV prava za prenose Premijer lige BiH. Pojednostavimo, vlast u Srbiji je prije nekoliko godina shvatila da najveći opozicioni medij televizija N1 u domove građana ulazi preko Sport Kluba, građani biraju Sport Klub kako bi gledali prenose najzanimljivijih utakmica, a u paketu na 1. kanalu dobijaju N1 koji im onda servira informacije i daje prostor za teme koje se državnom vrhu možda i ne dopadaju.

Elegantno, tamošnja vlast je to riješila tako što je državni telekom akvizirao Arena Sport, a onda investirao u kupovinu svih najzanimljivijih sportskih sadržaja. Jednu po jednu, Arena je preuzela ili će preuzeti sve najzanimljivije lige od Sport Kluba, a N1 televizija postaće višak koji nikom ne treba. Isti taj “rat” prelio se preko granice i u BiH, te je m:tel Areni kupio prenose domaćeg prvenstva.

Ali zašto je to bitno? Bitno je ogoliti činjenicu da ključna stavka ogromnog ugovora nije bilo sponzorstvo reprezentacije ili Premijer lige već TV prava. A TV prava su mogli prodavati klubovi da su se, u trenutku kad ih niko nije želio, znali organizovati u Udruženje premijerligaša onako kako to rade u zapadnim zemljama i kako su im decenijama, bar tako kažu čelnici bh. fudbala,  iz Saveza nudili da urade. Tada je svima bilo mrsko da se “peglaju”, a sada vjerovatno grizu nokte, pod uslovom da su do danas shvatili kako stvari stoje.

Vratimo se reprezentativnom fudbalu i izboru selektora. Htjeli mi to ili ne, pred reprezentacijom je najveći remont do sada. Edin Džeko vjerovatno će odigrati još kvalifikacije za SP Katar 2022 i to će biti kraj njegove reprezentativne karijere, jer je teško očekivati da ćemo u špicu napada imati 38-godišnjaka. Istovremeno, polako će nam se otvoriti oči da je život od humanitarne pomoći koju šalje dijaspora prošlost. Sve je manje mladića rođenih u inostranstvu koji će biti spremni da igraju za BiH, tačnije, kvalitet onih koji hoće sve je niži.

Ono što će biti neophodno, milom ili silom, jeste da se okrenemo domaćem prvenstvu i onim nepripremljenim đacima s početka priče koji nisu na vrijeme shvatili da bi mogli profitirati od “rata” koji ih se ne tiče pa ko god u njemu pobijedio. Na premijeligaškim terenima za sada slabo ima kvalitete za udarni tim reprezentacije, a neće je ni biti ukoliko premijerligaši ne zarade novac, prvenstveno od TV prava i ulože ga u vlastiti razvoj. E, zato je bitno Udruženje premijerligaša za reprezentativni fudbal.

Kako birati selektora?

Jednostavno, pronaći podobnog, koji neće puno filozofirati, neće imati dugoročan plan, a dovoljno je veliko ime da se javnosti zamažu oči. Ček, pa to smo već uradili i nije dalo rezultata? Pronaći legendu? Odabrati ga po nacionalnosti?

Teško je očekivati da će 15 delegata odabranih po podobnosti, nacionalnosti, delegiranih iz (bez uvrede) većinom “seoskih” klubova, odabrati selektora koji će imati dugoročnu strategiju za bh. fudbal baziranu na razvoju najjačih domaćih klubova. Ili da će preporuka za takvog stići sa adrese u Njemačkoj. Još teže. Nažalost, upravo takav nam treba i jedino on nas (možda) može spasiti.

Za one koji gledaju najdalje do prekosutra najbolje bi bilo javnosti baciti kosku u vidu par oprečnih imena i pustiti narod “da se kolje”, a medijima ostaviti da dižu halabuku i lupaju u tepsije. Idealno bi bilo da su imena različitih nacionalnosti, da netrepeljivost dobije dodatnu dimenziju. Na kraju izaći sa spasiocem čije ime odgovara svima dovoljno da za plan niko neće ni pitati.

Međutim, realnost je da je to ko će biti selektor danas najmanje bitno. Uoči nikada lakših kvalifikacija je bilo od možda i presudnog značaja. Bitno je danas kakvu će strategiju i filozofiju donijeti i na koji način planira da nas pripremi za Mundijal 2026. godine. Sve prije toga treba shvatiti kao stepenike u razvoju na kojim je najbitnije samo da se ne okliznemo toliko da se strovalimo na početak – onako kako smo navikli u zadnjih 20 godina.

Vrijeme je da konačno shvatimo gdje se nalazimo – na dnu. U posljednjih par godina pobjeđivali smo ili nižerazredne ili pak reprezentacije “srednjeg dometa”, a one malo jače smo mogli samo namučiti i ništa više. Izbor bilo kojeg selektora koji će nam na predstavljanju pričati o Kataru čisto je mazanje očiju i unaprijed je osuđeno na propast. SP 2026. godine za nas je najraniji termin kada možemo očekivati bilo kakav rezultat. I to samo pod uslovom da danas počnemo na njemu raditi.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here