Dan bijelih traka u Malmöu: Zločini u Prijedoru nisu zaboravljeni

0
509

Bijele trake nosilo je preko 300 građna u Malmöu kao podršku Prijedorčanima, koji nositi te trake 31. maja 1992, kada je ubijeno 3.176  civila, od čega 256 žena i 102 djece. „Zločini u Prijedoru nisu zaboravljeni“, poruka je skupa.

Piše: Fikret TUFEK

“Tog dana je počela realizacija plana etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva, likvidacijama na licu mjesta, otvaranjerm logora, masovnim hapšenjima i silovanjima. Posljedica toga ja nastanak velikog broja koncentracionih logora i stratišta, među kojima je i Tomašica, najveća masovna grobnica od 2. svjetskog rata, gdje je svirepo ubijeno i zatrpano na 10 metara dubine preko 1.000 Bošnjaka i Hrvata.

Zločini u Prijedoru nisu zaboravljeni

Protestni skup, na Storatorget u Malmöu, organizirala je Islamska zajednica Bošnjaka u Malmöu sa bh. savezima i organizacijama u Švedskoj, uz izložbu fotografija iz logora i masovnih grobnica. Skupu je prisustvovalo preko 300 građana koji su nosili prigodne transparente i uputili poruku svijetu: „Zločini u Prijedoru nisu zaboravljeni“.

Prof. Hasan ef. Jašarević

– Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj, zajedno sa drugim BH udruženjima redovno, svake godine, obilježava datume bitne za naš narod. Tako je i u obilježavanju Dana bijelih traka, ove 2022. godine, kada se sjećaamo mučki ubijenih Projedorčana, koji su prije toga morali da nose bijele trake, na kućama bijele zastave ili čaršafe, a nakon mučenja u logorima ubijani su samo zato što su u očima agresora drugačiji. Druge kulture i vjere! Vršena su istrebljenja i egzekucije, ubistva i silovanja, uništili su sve što su mogli. Očistili su preko 94 procenta Bošnjaka i Hrvata, koji su činili značajnu većinu u Prijedoru. Napadi su trajali od 22 – 30. maja 1992, a Kozarac je sravnjen sa zemljom 24. maja 1992. Keraterm, Omarska i Trnopolje bili su logori smrti, registrirano preko 400 masovih grobnica, protjerano više od 50.000 civila, od čega je u 54 registrirana logora bilo preko 30.000 civila. Masovni zločini bili su u Ključu, Sanskom Mostu, Kozarcu, Bosanskom Novom i u Bosanskoj krajini. Doneseno 56 presuda. Mi ne damo da se istina sakrije. Važna poruka je i to da se Bošnjaci okrenu jedni drugima, da vrednuju blagadat Domovine koju imaju, da pokažu svoj patriotizam prvenstveno upisujući svoju djecu u matičnu knjigu rođenih u BiH, ali i da se registruju za naredne izbore u 2. oktobra 2022, a naši džemati stoje na raspolaganju oko pomoći pri registraciji.

Šehidima i ubijenima neka je rahmet i spokoj, a porodicama neka Bog podari snage i olakša tugu i bol koju saosjećamo sa njima.

Suad ef. Kazanferović

– Bio sam vjerski službenik u Prijedoru 9 godina i tu golgotu ne smijemo zaboraviti, jer vidio sam dženaze i ukope u Tomašici i Kijevljanima, sve je pobijeno, samoća je najteža preživjelima. Nažalost, stanje se nije ni danas promijenilo. Tomašica je opomena, borba protiv zaborava ne smije prestati. Progovorio je Srbin za novac i poslije se ubio, istina izlazi na vidjelo. Napisali smo knjigu „I mrtvi žive“, opisali šta se desilo, a u Predgovoru sam kazao da su nas ubijali zbog drukčijih imena i religije, to je bila kataklizma Bošnjaka, koju moramo pretvoriti u pozitivne impulse, jer zaborav je odgođeno sjećanje, insansko i hajvansko, jer životinje ubijaju da prežive, neljudi da se trag zametne i utrne.

Ne dozvolimo da nam unište kulturu sjećanja, trebamo objediniti sjećanja na sve zločine i stratišta u BiH, da generacije znaju šta se desilo, jer ogromni su zločini u Prijedoru, Potkozarju i Sanskoj dolini posebno. Psu nije jasno da ga zovu psom a čovjeka čovjekom. Ne živi se da bi se umiralo, već i umira da bi se živilo. Ubijene 102 prijedrorske djece ne smije se zaboraviti, a njihove godine govore kakvi su to zločini činjeni, sve da bi nam se sjeme zatrlo, ali u tome nisu niti će ikada uspjeti..!

Veličanstven skup

Preko 300 mahom bh. građana došlo je na protestni skup u Malmöu da prouči Fatihu i oda počast Prijedorčanima, da se istina širi i u Švedskoj, da se nikada ne zaboravi, jer istina je najbolji način da se zaborav ne proširi. Svi su bili tihi, zabrinuti, teško je doći na ovakve skupove, kazaće mnogi

Annika W. Malmö – To što ste vi proživili u BiH je strašno, pa zar je to moguće.

Nisveta Cerić, Prijedorčanka i predsjednica „Bosanske krajine“ – Došli smo organizirano kao udruženje, s našim transparentima, da podržimo protest i poručimo Prijedorčanima da nismo zaboravljeni.

Hasan Džafić, Prijedorčanin – Došao sam sa suprugom koja je aktivistkinja u „Bosanskoj krajini“, došli smo da se zna istina koju treba širiti svijetom.

Alen Delić, Prijedorčanin – Istina se mora dokazivati, jer htjeli su da nam se unište korijeni, mi samo radom možemo sve ovo pobijediti i prenoseći na mlade i djecu znanja i kulturu sjećanja.

Ekrem Terzić, Prijedorčanin – Ovo je strašno, svaki put se uzbudim, istinu širiti treba među mladima i djecom, ne smijemo zaboraviti šta nam se dogodilo.

Jasmin Bajrić, Sanjanin – Zločini od Ključa do Bosanskog Novog, u dolini Sane, su smišljeni i išli na to da se Bošnjaci svjesno unište, doće vrijeme kad aće to historija i valorizirati.

Fadila Bejdić, Banjalučanka – Strašni su zločini vršeni i u Banjaluci odakle jr protjerano preko 80.000 Bošnjaka i Hrvata, a ništa bolje nije u cijeloj Bosanskoj krajini, koja je očišćena od onih koji nisu Srbi, znam to jer potičem po majčinoj lozi iz Sanskog Mosta, gdje su zločini bili, kao i Prijedoru.