Bijeli golub ponovo (ne)leti 358: HIMZO NEKA „NADGLEDA…“

0
156

Nakon iznenadne posjete sve polagano dolazi na svoje. U maniru dobrog domaćina, izmedju ostalog, sa dragim gostom obišao tuzlanske znamenitosti i nezaobilaznu Panoniku. Biće prilike i za moj rodni kraj, kao što je gost onomad pokazao svoj.

Piše: Sead Hambiralović

Ovaj „dio“ priče, poslije Leirvika i Bergena, krenuo je prije 22 godine nakon nastupa u švedskom Örebru. Poznati biznismen Himzo Fazlić izašao je pred mikrofon i saopštio da želi pokloniti parcelu za izgradnju GljiveMira u njegovom Lješevu kod Visokog! Prolomio se aplauz- u mojim očima suze – dojmilo s kojom vatrom saopšteno. Na koncu poklon je poklon- imao sam već „zadžabe“ na tuzlanskoj Pingi, ucrtano na mjestu sadašnjeg dječijeg parka, pored prvog slanog jezera. Ali tadašnja zabokrečina nije djelovala inspirativno. Onda se projekat proširuje i planira 1,2 hektara na jezeru Modrac za nesudjeni dječiji grad (i pregolema investicija od 6,5 miliona dolara), pa predlagana lokacija na Kaplanu iznad Zvornika, a pisano šta je ranije ponudjeno u norveškom Bergenu, EU gradu kulture i turizma. Moj cilj je bio povratak…

U priču ulazi ambasador zelene hemije i zelenog inženjerstva, prof.dr. Azra Jaganjac. Otišli da „vidimo“ parcelu- lijepo i sve ostalo na tome. A nema potrebe spominjati dvije sarajevske „linije“ koje su se „onako“ zainteresovale ako bi se mogao „okrenuti posao“.

Kada se zakolutalo oko piramida Himzo javlja da je obezbijedio novac za izgradnju. Prva misao: hajde neka se već jednom izgradi! Na svečanosti, povodom postavljanja kamena temeljca, troje djece različitih nacionalnosti, u okvir žitkog betona spustili tri oblutka koje sam donjeo sa Drine. Trebao prisustvovati i Osmanagić, ali kasnio avion iz Amerike. Javio da je tek sletio u Zagreb. Ispalo je lijepo i obečavajuće.

OPŠTINARI ZAKOMPLIKOVALI: Naša posla- u dozvoli napisati da je to „industrijski objekat“?! Osjetio gdje je kvaka- slično se „časte“ mnogi naši iz svijeta kojima pretekne srca za domovinom. Ako je Himzo bio „utreniran“ da se nadurava sa svojima, za tako što nisam imao potrebe. I, stopirao da se započinje izgradnja!

Nastavili prijateljovati i smišljali kako udariti temelje neke nove, bolje Bosne. „Zaredao“ je tragove u svome kraju: izgradio trg sa spomen- česmom, asfaltirao put, postavio zardinjere, otvorio Bosanski kulturni centar, a „znakovito“ da je naumio podići i prvi javni WC u Visokom!

Pa će stici ekipa iz Visokog da pravi film o njemu. U naše bh. udruženje, sa „kićastim stoljnjacima“ i smradom dima iz prostorije gdje je „dozvoljeno“, pozvan da nešto kažem. A ne, ne- skoskani Himzo sa šeširom je „EU- tip“- predložio kadar kako se srećemo u centru Örebra na poznatom mostu (Hehe, velim mu: „Eto te sa tim bijelim šalom kao da si Ćiro Blažević…“), a izjavu u krupnom planu dao u lijepom ambijentu Stadsbibliotek. Na našem, a titlovano na engleskom.

I koja radost da će doći u Tuzlu na „konak“, a sutradan prisustvovati obilježavanju Dana državnosti Bosne i Hercegovine. S obrazom, sa nekoliko „probranih“ bosanskih vladara koji će biti dio scenografije na svečanosti u parku. Poduže je kako je „naručio“ kod jednog umjetnika da uradi portrete. Ponegdje zapne, kao na Bobovcu, jer baš se (i) nisu svi vladari po dobru „pokazali“ i- neki sklonjeni!

„UKAZANJA“U TUZLI I ZVORNIKU: Vraćam unazad kada sam bio nemal savjetnik njegove pokrenute „Piramyd Travel“ za koju ugajgulio i poklonio zgodjušan logo. Pred otvaranje istraživanja „službeno“ otišao da „izvidim“ i nešto za novine napišem. Pretpostavio gdje će Semir s početka imati problema i pokazalo da sam bio u pravu.

Himzo „zabrzao“ da zakupi avion- Švedjani da „vide“ piramide. Stani, majstore, rano je i- poslušao. Sada se dosta toga posložilo i raširilo u „trokutu“ sve do Drine (Zvornik- Tuzla- Visoko, op.a.). Ima ko će u Skandinaviji voditi paket aranžmane, a ko da „nadgleda“ specijalnu ponudu oko studijskih putovanja- zna se, Himzika. A nakon ove posjete zaozbiljno razmišljam da ga „metnem“ kao završnicu knjige Priče sa Panonike. Zbog lijepih utisaka koje je ponjeo i objavio na svojoj Fb stranici. Zgodno započeo: „Kažu: butum Tuzla jednu kozu muzla pa se fali da se sirom hrani. Prijatno sam iznenadjen i oduševljen i Tuzlom i Tuzlacima. Imao priliku da se prošetam u društvu pisca i mog prijatelja…”. Nahvalio kako sam bio odličan „vodič“, a tek kakav biti kada odvedem na Kulu da odozgo pogleda Zvornik, Hidroelektranu, jezero i Divič – pa crkva, pa turbe narodnog tribuna, dobrotvora i pjesnika Hasana Kaimije, pa Avdina „privatna“ džamija sa pet munara. S razlagom, ako mu se zbog visine ne zamanta, uspećemo na bedeme odakle je Prokleta Jerina ljubavnike bacala sa zidina…

Na kraju sasvim iznenadio poentiranjem: „Zato dolazim na ljeto da se okupam na Panonici i provjerim da li je voda zaista slana!” A valjaće mi ga nagovoriti da odemo i „provjeri“ koliko je Drina hladnija…

KAKO JE KRENULO U MEDJUGORJU: Turizam je zahtjevna rabota- posebno važna „priča“. Tokom moga „izvidjanja“ u Visokom svojim ušima slušao jednog iz Medjugorja. Osjetio „posao“ i nudio hotelima i restoranima neke sapunčiće. Pokroviteljski „podučio“ kako su „oni“ sa barakama započeli.

E, brajko, svaka čast kome se šta ukazalo, ali ovdje nema nikakve sumnje- ljekovita slana jezera su istina, kao i još nepublikovani fotosi „ukazanja“ neke druge vrste u mome rodnom gradu.

Ovih dana se dogovara sastanak turističkih zajednica Tuzle, Zvornika i prekodrinskog Malog Zvornika. Ako ništa dobra vijest u ovim turobnim (ne)vremenima. Sasvim sigurno najviše obradovati Španjolce kada doznaju ko se to njihov poznati „ukazao“ poviše Drine. Ako se dobro upakuje, eto nam turista i sa te strane.

BHDINFODISK

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here