utorak, 12 Decembar 2017 18:57

"Uzeh đugum i maštrafu, pođoh na vodu, mila moja..." Featured

Nikada mi vrijeme u Sarajevu nije bilo tako blaženo naklonjeno , kao prilikom moje zadnje posjete domovini!

Bili su to divni jesenji dani, kolorit i temperature "miholjskog ljeta" je očaravao, okolne planine i šume u rujnim nijansama, cvijeće po gradskim trgovima, zasadima i balkonima još uvijek svježe i ne misli još uvenuti, školska godina već krenula i mali Bosanci i Hercegovci graje i trče pod preteškim torbama, tezge zelenih pijaca drhte pod težinom jesenjih bundeva, kupusa i jabuka, pokoji koncert već udomaćene subkulture, no sve ostalo tužno, zakamuflirano , nedorečeno , bojažljivo i neiskreno!

Nije to Sarajevo od samo prije pet-šest godina, iako egzotični miris baščaršijskih ćevapa još uvijek privlači grupe turista čije kamere mobilnih telefona škljocaju do besvijesti, a slike se šalju čak i u daleki Japan!

 

"Voda nešto nosi"

 

Da je vlast totalno okrenula leđa običnim ljudima, ogrezla u svom javašluku, ali istovremeno i u svojoj drskosti prema onima koji su ih birali ili bili plaćeni da ih biraju, da tu nemilu sliku grada i tužnih ljudi, među kojima je najmanje Sarajlija, opisuju i svjetski mediji. Čak i novinari , koji su najteže ratne godine proveli u Sarajevu, stekli prijatelje, ponovo se vraćaju gradu koji vole, ali ratnu ljudsku solidarnost, brigu za ljude u najtežim ratnim uvjetima danas opisuju kao daleki pluskvamperfekt.

Vodom , kao najvrijednijim prirodnim resursom, bilo je Sarajevo uvijek bogato, kao i cijela Bosna i Hercegovina, izmrežana rijekama neobične ljepote i rijetkih ekoloških kvaliteta, za kojima odveć industrijalizirana  Evropa i žudi i plače!

No, to i takvo Sarajevo, na Vrelu Bosne i prelijepe Moščanice, već više od godinu dana živi pod dnevnim redukcijama pitke vode i vode za domaćinstvo i osnovni komfor gradskog života mu je potpuno uskraćen. Svakodnevna pojava su ljudi sa kanisterima koji vuku vodu za piće, jer mnogi ne mogu ni da kupe onu flaširanu u prodavnicama, što asocira i budi sjećanje na nestašicu pitke vode za vrijeme agresorske opsade grada. To je izazvalo proteste građana pred Kantonalnom vladom, ali otkrilo i golu istinu da je saniranje vodovoda u Sarajevu bilo povjereno firmama najbližih srodnika u porodici bošnjačkog člana  Predsjedništva i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, čije firme i nakon uzimanja stotine hiljada maraka nisu izvele već plaćene radove.

Sa punim ustima Evrope i turskog ahbabluka i očevih amaneta, sa prezirnim povijesnim osvrtom na perid Austro-Ugarske u Bosni i Sarajevu, Bakir Izetbegović je zaboravio da je taj isti sarajevski vodovod napravila Austro-Ugarska monarhija, pa je bilo mnogo pametnije da je taj posao, umjesto firmama u vlasništvu svojih zetova po sestrama povjerio stranim investitorima.  Sarajlije sigurno  ne bi patile...

 Da voda nešto nosi, pisao je i mađarski nobelovac Lajoš Zilahi, pa i u našem slučaju je taj naslov izuzetno ilustrativan. Da je korupcija i nepotizam lična karta svih današnjih nosilaca vlasti iz bilo kojeg kleronacionalnog tora, znaju i vrapci na grani, ali se svi i dalje arogantno busaju svojom i stranačkom opredijeljenošću za put evroatlantskih integracija

17. oktobar su Ujedinjene nacije proglasile Svjetskim danom borbe protiv siromaštva, i tog dana je Centar civilnih inicijativa izisao sa alarmirajućom statistikom, dvadest godina nakon završetka rata, da Bosna i Hercegovina spada među najsiromašnije zemlje u Evropi.

Voditeljica programa na bosanskoj televiziji se obratila gledateljima: "Ne znam da li da Vam čestitam ovaj dan ili da to više ne spominjem?"

Nije trebala čestitati , jer su to Bosni i Hercegovini uradili penzioneri samo nekoliko dana prije toga, njih 12 000,  protestujući pred Vladom Federacije u Sarajevu, putujući autobusima iz svih dijelova domovine, da su njihove mukom zarađene penzije, toliko niske da nemaju od čega živjeti , niti plaćati zdravstvene usluge.

Dvije trećine bosansko-hercegovačkih penzionera od njih 440 000 živi od 320 KM, koliko je i prosječna penzija u Federaciji Bosne i Hercegovine!

 

Što reći..."O tempora, o mores !"

 

Mladi odlaze

 

Već prije tri-četiri godine, krenuo je novi val izbjeglica iz Bosne i Hercegovine! Ne onih koji su protjerani ratom, već onih koji su protjerani  mirom od dvije decenije, koji im nije donio ništa osim, i nakon završenog školovanja, beznađa i straha. Naime, radi se oko 150 000 mladih ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, koji u potrazi za poslom i  sigurnom egzistencijom, napuštaju  domovinu, a mnogi od njih i da se nikad ne vrate!

Bez i hladne nade da ce naći posao u nepotizmu i korupciji koja je ušla u svaku poru života, moći oformiti porodicu, skinuti se sa roditeljskog odveć siromašnog porodišnog budžeta, pronalaze puteve i kanale da se domognu zemalja, kojima je potrebna  kvalificirana i mlada radna snaga, jer Evropa stari, a demografska kataklizma se prognozira i u samoj domovini!

Demografi cijene da će već 2035. godine naša domovina biti zemlja staraca, a gradske vlasti već sada u Sarajevu  planiraju nova groblja i gradnju krematorija !

Mladi Bosanci i Hercegovci u dijaspori su već priznati poduzetnici sa posredničkim firmama  u pronalaženju  posla, kontakti se uspostavljaju  vrlo brzo putem društvenih mreža, uče se strani jezici kao nikada do sada, i sa roditeljskom porukom i suzama: "Ne okreći se, sine, kćeri ! ", napuštaju svoje gradove, sela i roditelje!

 

Tmurna slika današnje Bosne i Hercegovine, tužna slika Sarajeva , gdje mladi, koji još nisu stasali za ovakve ozbiljne odluke u životu, beskrajno ispijaju kafe u kafićima od Titove do Baščaršije. I oni ce uskoro biti spremni da bježe u mislima, ali ne i da krenu, jer će im neki  novi Šengen zalupiti vrata pred nosom!

Za svo ovo vrijeme te tužne bosanske statistike, nijedno zasjedanje Parlamenta Bosne i Hercegovine, nijedan sastanak troglavog Predsjedništva nije bio  posvećen ovom velikom i ozbiljnom problemu, koji pred mnogih drugih, nagriza već oboljelo tkivo naše domovine, za koju smo mi još uvijek "glupi daleki rođaci koji pismeno glasaju, ali, hvala Bogu, još uvijek šalju pare!"

 

Dijaspora šuti

 

Davno sam napisala da ne volim tu riječ, ali je i vlasti i novinari tako često prizivaju, da će na kraju postati i milozvučna  kao riječ neshvaćenog pjesnika.

Ljudi koji su zbog rata i agresije i zlostavljanja, napustili domovinu, danas su u svijetu snaga koju domovina i vlast svojom rigidnom politikom nije uspjela animirati, te uliti povjerenje u bilo kakve zamašne poslove i ulaganja. Krovna organizacija tog milijunskog potencijala zove se Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine, koji sa svojim predsjednicima učestvuje na nekim Poslovnim forumima u domovini , a koji su  za vlasti izvanredan alibi da su najzad nešto pokrenuli, pozdravnim govornicima da izuste već napamet deklamirane rečenice, a predstavnicima dijaspore da dijele zahvalnice i plakete- ne znam u ime čega i

kojim povodom. Iako u zemljama trenutnog boravka svoju djelatnost i dobru organizaciju nastoje manifestirati u folklornom ruhu, po mom sudu najveća zasluga te bosanske dijaspore je organizacija Bosanskih dopunskih škola i njegovanje i učenje maternjeg jezika, u čemu naša druga domovina Švedska i prednjači!

No, nikada ne treba zaboraviti da to sve plaćaju zemlje u kojima danas živimo, rad nacionalnih udruženja je stavka u nacionalnom i regionalnom budžetu , kao i plaće nastavnika tih i takvih škola. Da ih plaća država Bosna i Hercegovina, sigurno ne bi ni postojale, a "mrska Titova Jugoslavija" je to radila, kada je "gastarbajterima" u Njemačku , Austriju i druge evropske zemlje, slala najbolje nastavnike i pedagoge birane po strogom ključu!

 

No, u najtežoj političkoj i ekonomskoj situaciji poslije rata u našoj domovini, gdje sve "grca i plače", dijaspora: šuti !

Izuzetak je Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i Kanade, koji šalje pisma i upozorenja i Predsjedništvu i Parlamentu Bosne i Hercegovine, dok Svjetski savez dijaspore šuti!

Trenutno sjedište u Turskoj i vjetrovi i poruke sa Bosfora, te možda već usvojena orijentalana navika sa pričekom i "nezahmetom" su im zatvorila usta ili je "kalem" presušio!

 

                                                                                                                                                                                                          Saida Bahtijarević-Bekić

 

 

 

 

 

Read 1309 times Last modified on srijeda, 13 Decembar 2017 11:35

STATISTIKA POSJETA

Broj pregleda članaka
305784

TRENUTNO ONLINE

Ko je na portalu: 47 gostiju i nema prijavljenih članova

BHRF

 

Kontakt

Savez BiH udruženja u Švedskoj

Adresa: Box 2293, 600 02 Norrköping, Sverige
Telefon: +46(0)11 166622 ili +46(0)11 166933

Naše prostorije možete posjetiti na adresi Slottsgatan 134, 60222 Norrköping svakim radnim danom od 10-17 ili nam možete poslati poruku putem naše forme za kontakt.

Socijalni mediji