subota, 18 Juni 2016 18:34

Ne smijemo se hraniti željama moćnika za vladanjem! Featured

Stefano CuginiPozdravni govor Stefana Cuginija, zamjenika gradonačelnika talijanskoga grada Piacenza na VIII Kongresu Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine

 

Ne krijem da sam preplavljen emocijama što imam čast da bosanskom narodu prenesem  prijateljske pozdrave grada Piacenze.

Živimo u vremenu u kojem se vjetar netolerancije ponovo rasplamsao nad Evropom, a koja je zatečena uplašena, slaba i nedorasla društvenim promjenama. Te promjene prisiljavaju je da dobro razmisli o suštinskom značaju njenog osnivanja.

Govorim danas  na mjestu koje na potresan način predstavlja duboko ranjenu zemlju. Ranili su je oni koji  su, u ime čiste nacionalne države, činili etničko čišćenje i koristili nasilje da bi iskorijenili bilo koje  razlike.

Sa najboljim željama danas se  obraćam svim prisutnim delegatima  VIII Kongresa bosanskohercegovačke dijaspore.

Obraćam se  vama -svjedocima barbarizma i bijesnih ubijanja koja nisu štedjela čak ni braću, u zemlji koja je postala simbol nesposobnosti čovjeka da  uči iz prošlosti i ne ponavlja iste greške - s plemenitim zadatkom  da nikad ne zaboravimo i da uvijek  gajimo nadu u budućnost  mogućeg sklada  i solidarnosti.

Prije nekoliko dana, u jednoj srednjoj školi u Piacenzi, 93-godišnja bivša partizanka Rambada, tokom sastanka s učenicima, podsjetila nas je da, želimo li shvatiti šta je  rat, ne smijemo se hraniti željama moćnika za vladanjem, ideologijama teoretičara ili taktikama vojskovođa, nego trebamo zamisliti hladnoću koja probada kosti. 

Rat nam pokazuje šta znači  glad koja zatvara želudac, i šta je žeđ koja para usnice. Rat su zaraze, stopala devastirana od dugih marširanja,  pacovi, strah, napuštenost. Rat je smrad dima i  tijela koja se raspadaju. To je buka eksplozije bombi, pušaka i mitraljeza, očajničkih krikova i plača. Rat su izgubljeni prijatelji, roditelji, djeca, braća i sestre i  nemogućnost za dostojanstven grob. 

Danas Rambada živi da bi svjedočila, jer  vjeruje u moć izravnih riječi, učinkovitost živog glasa. Sretna je što je preživjela  i imala dug život, jer je mogla prenositi novim generacijama  što znači  borba  jednostavnih ljudi, heroja svakodnevnog života koji trpe bez mogućnosti i prava na  donešenje  odluke.

Rekla  mi je s ponosom: “Ovo što danas prenosim podsticaj je svakome od nas  da uči, da izgradi  povijesnu memoriju, da razmisli i stiče antitijela na svaku diktaturu,  na bilo kakvu zloupotrebu jakih nad slabima, jer to predstavlja  opasnost za razvoj mirnih i tolerantnih društava, punih  poštovanja  prema ljudskom dostojanstvu u poimanju različitosti kao  izvora bogatstva.

Institucije, škole, vjerske zajednice, obični građani, moraju se smatrati novim partizanima društvene svijesti i dati sebi zadaću za pospješivanje dijaloga, u kojem se argumenti drugih prihvaćaju radi valjanosti njihovih sadržaja, a ne zbog  agresivne snage  onih koji ih podržavaju.  Ovoj sposobnosti uzajamnog prihvaćanja britanska spisateljica Evelyn Beatrice Hall posvetila je pravu himnu  kada je napisala : "Ja ne odobravam ono što kažete, ali ću braniti do smrti vaše pravo da to kažete".

Vrijeme u kojem živimo je nesigurno i zastrašujuće. Prirodna reakcija je zatvaranje u sebe, veličanje različitosti i hvatanje za sopstvene tradicije kako bi mogli  razdvajati   "nas" od "njih". Ustvari, upravo iz  osjećaja pripadnosti,  kulturnih i teritorijalnih korijena moramo izvući podlogu za otvaranje prema drugima. Neka svaki dan bude proslavljen, neka bude glas ideji o novoj  budućnosti, koja će razmatrati nove oblike zajedništva, integracije i interakcije osoba koje su napustile zemlju u kojoj su rođene tražeći komadić neba  ispod kojeg bi živjeli bolje.  Treba prihvatiti i "ostati čovjek", kako je rekao naš Vittorio Arrigoni.  Zidovi i barijere, prije ili kasnije, osuđeni su na rušenje, to je istorija pokazala. Previše puta u svijetu su se  izrekle  i svakodnevno se ponavljaju riječi "nikada više", a glad, ratovi, progoni i dalje  bjesne.  Imamo  noćne more zbog  terorizma, Daesh,  Al Qaeda, Boko Haram i svih njihovih sljedbenika. Ali, i mi smo stvorili Idomeni, Lampedusu, razvukli žicu među obalama na zaleđenoj rijeci, za koju su se kačile stare žene, djeca, sa svojim teretom u duši i nadom na ramenima. Dozvolili smo  da se  bebe rađaju u blatnjavim šatorima i kupaju bocama kišnice. Ubili smo jadnog Aylana, isplutalog na plažu, koja je trebala da otisne njegove male nogice, zajedno sa nadom njegovih roditelja.

 “Nikad više" ne treba izreći, nego sprovesti u djelo.  Zajedno. Uvijek. S konkretnim primjerima koji su  u stanju da ukorijene  zajedničke vrijednosti. Samo  povezivanjem naroda i kultura, kao što to već godinama  rade  naše zajednice - Piacenza i Bosna i Hercegovina, možemo izdržati udare  složene i nepostojane sadašnjosti, ugasiti svaki zamah ksenofobije, netolerancije  i progona u ime bratstva i međusobne podrške.

Pozdravljam vas s iskrenom zahvalnošću  prema bosanskoj zajednici Piacenza, koja je primjer istinske integracije. Pozdravljam njenog predsjednika Medagu Hodžića  koji  sa Udruženjem  „Bosna i Hercegovina van granica“ predstavlja bitno uporište za bosanski narod.

Uz iskrenu nadu da će se brzo steći svi neophodni uslovi za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku zajednicu, zahvaljujem vam se na  mogućnosti koju ste mi pružili da danas podijelim sa vama ove riječi mira i prijateljstva.

 Prevela: Sanja Babić

 

Stefano Cugini i Enisa Bukvić
 
 Stefano Cugini i Semiha Borovac

 
 Prevod teksta je pročitala Fatima Neimalija
Read 1041 times Last modified on nedjelja, 19 Februar 2017 10:45

STATISTIKA POSJETA

Broj pregleda članaka
290429

TRENUTNO ONLINE

Ko je na portalu: 129 gostiju i nema prijavljenih članova

BHRF

 

Kontakt

Savez BiH udruženja u Švedskoj

Adresa: Box 2293, 600 02 Norrköping, Sverige
Telefon: +46(0)11 166622 ili +46(0)11 166933

Naše prostorije možete posjetiti na adresi Slottsgatan 134, 60222 Norrköping svakim radnim danom od 10-17 ili nam možete poslati poruku putem naše forme za kontakt.

Socijalni mediji